Otočanin – Lik Otočanina (Ototschanera) je simbolički prikaz za Otočku pukovniju (1746.–1881.). Otočka pukovnija (Otočaner Regiment N° 2) nastala je 4. kolovoza 1746. g. u reformi Vojne krajine za vrijeme vlasti Marije Terezije. Obuhvaćala je prostor od Jadranskoga mora (izuzev Senja) pa sve do granice s Bosnom, obuhvaćajući otprilike sjevernu polovicu današnje Ličko-senjske županije. Sjedište pukovnije je bio Otočac, pa je kao njeno središte građen poprimajući sve urbane i gospodarske funkcije za cijeli pripadajući mu teritorij. Otočka pukovnija je zvanično ukinuta 1881. razvojačenjem Vojne krajine. Lik Otočanina izradio je akademski kipar Korbinian Huber iz Njemačke.
Ivan Dominik Vukasović (1737 – 1799.) – svećenik i pisac, rođen u Senju, etabliran u crkvenima krugovima, ali u službi 1774. g. premješten iz Perušića za otočkog župnika u regiju Gacku (u to vrijeme postojala je samo župa Otočac, a sve današnje samostalne okolne župe bile su njene kapelanije). U Otočcu se zadržao punih 18 godina, sve do 1792. kada je premješten u Zagrebačku biskupiju kao kanonik. Bio je graditelj i obnovitelj mnogih crkvenih objekata (kapela Navještenja Blažene Djevice Marije u Poljicima). Njegovo najznačajnije djelo koje je napisao 1777. g. na njemačkomu jeziku je Zemljopisni i povijesni novi opis Karlovačkog generalata u Kraljevini Hrvatskoj (1777.). Lik je izradio akademski kipar George Dan Istrate iz Rumunjske.
Otočka kapetanija (1540 – 1746.) - osnovana je u 16. st., točan datum njenog osnutka ne postoji, zapravo se razvila u krilu Primorske krajine. Obuhvaćala je područje Gacke, izuzevši brinjski kraj. Otočka kapetanija opstajala je u borbi s Osmanlijama sve do novoga krajiškog ustroja iz 1746. g. kada je utemeljena Otočka pukovnija. Motiv srednjovjekovna Otočca, grada na vodi, simboličan je za Otočku kapetaniju, izradio ga kipar Janko Mošnja iz Pule.
Bitka kod Jurjevih stijena (16. 10. 1663.) – prva značajnija hrvatska pobjeda nad Osmanlijama sve od poraza na Krbavskomu polju. Ostala je u povijesnoj sjeni, premda se može po svemu izjednačiti s Krbavskom bitkom, s tim da je Krbavska bitka bila poraz, a Bitka kod Jurjevih stijena hrvatska pobjeda. Na skulpturi je lik Petara Zrinskog, zapovjednika ove bitke, a ponad lika njegova lozinaka Vincere aut mori. Petar Zrinski (6. 6. 1621.–30. 4. 1671.) je nakon smrti Nikole Zrinskog postao hrvatskim banom 1668. Bio je veliki ratnik koji se proslavio u mnogim bitkama, a osobito kad je s 300 hrvatskih ratnika pobijedio Deli-pašu Badanjkovića i njegovih 1400 vojnika, te kad je s 2000 ratnika razbio Ali-pašu Čengića i njegovih 8000 vojnika u Bitki kod Jurjevih stijena kraj Otočca. Koliko je bio sjajan ratnik i velik junak, najbolje govori podatak da je kralj nazvao Petra „štitom kršćanstva i strašilom Turaka“. Pogubljen u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Lik je izradio akademski kipar Gabriele Gottoli iz Verone – Italija.
Urban z Otočca – senjski kanonik i tiskar, radio u tiskari Blaža Baromića. Prezime mu nije poznato, očito po svome pridjevku „z Otočca“ ima podrijetlo iz Otočca. O njemu se ne zna kada je rođen, koji mu je životni put bio niti kada je umro. Ali ono što ga određuje na području hrvatske glagoljice je da je tiskar raznih glagoljskih izdanja. 1507–1508. godine zabilježen je među vrijednim priređivačima glagoljicom tiskanih prvijenaca, u kolofonu Naručnika plebanuševa stoji: „Keknige b(i)šekomponene i korežene po domini Urbani zotočca i potoma sude k onu kanonicih crikve senske…“, u kolofonu Tranzita sv. Jeronima: „Komponene i korežene Urbanom' i tomasom' kanon(i)cih' crkve senske“ dok na Korizmenjaku fratra Ruperta: „I te knige biše komponene i korežene dominom Urbanom' i Tomasom' Katridarićem, kanonicih rečene crikvesenske". Lik je izradio kipar Šime Vidulin iz Pule.