BorgioIllirico 6. i 5.

Borgio Illirico 6. i 5. – glagoljske rukopisne knjige koje potječu iz Gacke. Srednjevjekovna glagoljska pismenost na području Gacke, Like i Krbave je bila izuzetno velika i značajna. Rukopisno su na hrvatskom ili hrvatskoj redakciji staroslavenskog jezika nastali brojni misali, brevijari i zbornici te niz drugih svjetovnih zapisa. Nažalost, niti jedna od spomenuti knjiga nije sačuvana na prostoru nastanka već su knjige odnošene prema Primorju, Krku i Istri. Razlog su bila nestabilna ratna vremena i nadiranje Osmanlija sve više na zapad. Borgo Illirico 6 je brevijar napisan 1387. g. u okolici Dabra, pohranjen je u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu. Pisac Fabijan zapisuje: „A tada biše knez Anž (Ivan Frankopan) gospodin Krku i Gacki i Senju i veće“. Borgio Illirico 5 je brevijar dovršen 1379. g. Pohranjen je također u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu. Na zadnjem je listu zapisano kako je nepažnjom popa Radoša ovaj brevijar dopao u ruke Turcima te da su žitelji skupljali otkupninu kako bi ga vratili natrag. Prijepis zapisa o skupljanju sredstava za otkup ovoga brevijara stavljen je u temelje nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Autor inicijala je kipar Marčelo Starčić iz Kanfanara.