Dražen Bobinac (1953.–2010.) – političar, rođen u Otočcu. Široj javnosti postaje poznat po svojoj političkoj karijeri, u osvit demokratskih promjena se angažira u HDZ-u, jedan je od osnivača prvog odbora HDZ-a za području Gacke, Like i Krbave u siječnju 1990. Na prvima demokratskim izborima izabran za zastupnika u Vijeće općina Sabora. Po sistemu reprezentacije bio je hrvatski zastupnik u Vijeću republika i pokrajina tadašnje SFRJ. U kasnijim izborima bio je saborski zastupnik u još tri mandata. Aktivno je uključen u obranu domovine u Gackoj dolini, dobio je čin brigadira. 1993. izabran je za prvoga otočkoga gradonačelnika, tu dužnost obnašao je u tri mandata. Lik su izradili kipar Šime Vidulin iz Pule i akademski kipar Ivan Briski iz Zagreba.

133. otočka brigada – službena zapovijed o ustroju 133. (otočke) brigade ZNG-a došla je 19. listopada 1991. Njeni prvi začetci sežu u polovicu srpnja 1991. Zahvaljujući zaplijenjenom naoružanju pri osvajanju otočke kasarne, zajedno s postrojbama MUP-a kreće u oslobađanje Brloga, Rapajin Klanca, Rapain Dola, Ponora, Gorića, Prokika i Hrvatskog Polja. Nakon ovih uspjeha u studenomu, zajedno s dijelovima 111. (riječke) brigade i Prve brigade zauzima Drenov Klanac i Staro Selo, a slijede Tukljace i Novo Selo. Zajedno sa 111. brigadom zauzima Čanak. Tijekom jeseni 133. brigada ZNG-a promijenila je svoje ime u 133. brigadu HV-a. Brigada je preustrojena 1994. u 133. domobransku pukovniju, da bi ta postrojba bila trajno rasformirana 1995. 133. otočkoj brigadi ZNG-a/HV-a, odnosno njenima pripadnicima, pretežito domaćim ljudima s područja Gacke, treba zahvaliti što je obranjen Otočac i okolna naselja s pretežitim hrvatskim življem, odnosno što je spriječen prodor tzv. JNA i četničkih snaga. Zahvaljujući ovoj brigadi broj prognanoga domicilnoga hrvatskog stanovništva je sveden na najmanju moguću mjeru. Amblem 133. Brigade ZNG-a izradio kipar Janko Mošnja iz Pule.

Egon Matijević (1922. –2016.) – kemičar, znanstvenik svjetskoga glasa, rođen u Otočcu (što u svojim biografijama redovito ističe). U Osijeku je pohađao srednju školu, studij završio u Zagrebu na Tehnološkom fakultetu, gdje je i doktorirao 1948. godine. Znanstvenički je počeo raditi na PMF-u u Zagrebu. 1956. je otišao na sveučilište Cambridge, a nakon toga u SAD u Potsdam, na sveučilište Clarkson, na kojem je ostao raditi sve do smrti. Njegovi znanstveni radovi se većinom odnose na koloidne čestice, čestice koje se danas uvelike primjenjuju u farmaceutskoj industriji, industriji papira, kod deterdženata, umjetnih keramičkih tvari i druge primjene. Matijevićev znanstveni opus iznosi oko 500 radova. Nagrađivan je i dobitnik mnoštva priznanja, među kojima se ističu četiri počasna doktorata. Na Sveučilištu Clarkson 2002. utemeljena je nagrada za kemiju „Egon Matijević“. Bila je zapažena njegova aktivnost u krugu američkih intelektualaca hrvatskog podrijetla za pomoć i priznavanje Hrvatske kao samostalne i nezavisne države. Lik je izradio akademski kipar Ivan Briski iz Zagreba.

Slavica Mikulandrar Maras (1933.–2010.) – hrvatska televizijska, kazališna i filmska glumica, te pjesnikinja, rođena u Otočcu (Hrvatica, rođena u Otočcu – ponosno je isticala). Pohađala je studij glume na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu te diplomirala u klasi prof. Branka Gavelle i Georgija Para. Sa suprugom Markom Mikulandrom pokrenula i vodila kultno zagrebačko kazalište Off Theater Bagatella. Bilo je to prvo off-kazalište u Hrvatskoj, totalni kontrapunkt velikima, tradicionalnima kazališnim kućama s klasičnim repertoarom. Još jedna velika zasluga Slavice Maras bilo je pokretanje prve nezavisne kazališne akademije, Glumačke škole Off Theatera Bagatella, iz koje su izašle mnoge buduće kazališne i filmske zvijezde. Slavica Maras bila je svestrana ličnost. Objavila je zbirke pjesama Konstatacija jedne mačke, Tragovi krokodila, 4 zida života i Mom stoljeću. Izdavala je ploče i CD na kojima pjeva šansone i recitira. Lik je izradio akademski kipar Carlos Roberto Monge Gonzales iz Meksika.