Mnogo je različitih podataka o kontekstu gradnje kapele sv. Franje koja se nalazi u Vrilu pokraj Ličkog Lešća. Iznad ulaza u kapelu nalazi se ploča na kojoj je navedeno da je izgrađena 1721. i posvećena sv. Trojici. Na ploči u crkvi Blažene Djevice Marije od Svete krunice u Ličkom Lešću piše da je izgrađena 1771. godine, no moguće je da se radi o greški jer brojevi nisu sasvim jasno čitki. Otočki župnik Luka Devčić pak piše da je izgrađena 1740. godine, proširenjem starije crkve. Isprva je bila posvećena sv. Trojici, zatim od 1740. sv. Franji Asiškom, a danas je posvećena sv. Franji Paulskom.Kapela sadrži i građevni materijal davnije prošlosti – s vanjske strane su u fasadu ugrađene spolije iz vremena kada su Gackom upravljali Rimljani. Karl Patsch u djelu „Lika u rimsko doba“ navodi kako je takvih spomenika na području Lešća bilo više, no kako ih je župnik Matija Grunhut izvadio prilikom restauriranja kapelice nakon čega su poslani u Arheološki muzej u Zagrebu u kojemu su i danas, a navodi i kako su takvi spomenici korišteni kao kamen za gradnju ceste Otočac – Perušić početkom 19. stoljeća.
Crkva sv. Franje u Vrilu jednobrodna je građevina s nižim zvonikom na preslicu u kojem se nalaze dva zvona. Građena je od bijelog kamena, a na vanjskim zidovima ističu se reljefne ploče te tri kamene baze rimskih careva Augusta Oktavijana, Antonina Pija i Decija. Ispred crkve nalaze se ostatci zida koji upućuju na mogućnost nekadašnje lođe iznad ulaza koja je karakteristična za Istru i Primorje. Unutrašnjost je jednostavna, s ravnim drvenim stropom i bez transepta. U središtu apside nalazi se prikaz sv. Franje, uz kojeg je prikazan Krist u slavi, dok su na bočnim zidovima prizori Blažene Djevice Marije (s motivom iz Otkrivenja) i Krštenja Kristova. Slike su restaurirane su oko 2013. godine. Posebnost crkve je staro zvono iz 1733., rad Pavla Depolisa iz Venecije koje je 2011. premješteno iz zvonika i postavljeno u drveni okvir uz apsidu, nakon što je u zvonik ugrađeno novo zvono. Crkva je obnovljena od 2009. godine (krov i zidovi), a danas je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-3180.

Foto: Goran Vranić

Crkva Blažene Djevice Marije od Svete Krunice u Ličkom Lešću spominje se 1740. godine u zapisima župnika Luke Devčića kao jedna od otočkih filijalnih crkava. Izgrađena je na mjestu kapele istog titulara koja potječe iz 1704. godine. Nakon što je Lešće postalo samostalna župa 1779., župljani započinju gradnju veće crkve koja je dovršena 1786. godine. Danas se crkva nalazi pod zaštitom Ministarstva kulture i medija RH kao nepokretno kulturno dobro, a u Registar je upisana pod brojem Z-321. Na području u okolici crkve pronađeni su brojni arheološki vrijedni predmeti poput brončanih naušnica s različitim ukrasima, jednostavnih karika i sličnih predmeta.
Pročelje crkve je jednostavno i simetrično, raščlanjeno plitkim bijelim lezenama te otvoreno u tri razine. Iz njegova središnjeg dijela izdiže se zvonik, uklopljen u pročelje, koji završava prepoznatljivom baroknom lukovicom – obilježjem sakralne arhitekture Gacke doline. Zvonik je izvorno imao drugačiji završetak, no prilikom obnove 2000. godine uklonjena je piramidalna kapa i vraćen izvorni barokni oblik lukovice. Svetište je poligonalno, uz njega je smještena sakristija, a unutrašnjost čini jednobrodni prostor pravokutnog tlocrta s ravnim stropom i korom u stražnjem dijelu, smještenim u podnožju zvonika. Sačuvana je barokna krstionica, a pod od kulira datira iz 1913. godine.
U crkvi su očuvana tri oltara. Glavni barokni oltar (1883.–1884.), djelo Antuna Kušlana, posvećen je Blaženoj Djevici Mariji od Svete Krunice. U središtu je prikaz Bogorodice s djetetom, iznad sv. Ana, a uz sliku stoje kipovi sv. Petra i Pavla. Oltar je bogato pozlaćen i sadrži natpise s biblijskim tekstovima te zapis o njegovoj izgradnji. Bočni oltari, barokno-klasicističkih obilježja, posvećeni su sv. Antunu Padovanskom i sv. Josipu. Oltar sv. Antuna prikazuje sveca s Djetetom Isusom, uz anđele i simbol ljiljana, dok oltar sv. Josipa prikazuje sveca s djetetom, također s ljiljanom i anđelima, a u medaljonu je prikaz Srca Isusova. Na njemu se nalazi i svetohranište premješteno s glavnog oltara 1960-ih. U crkvi se nalazi i manji barokni oltar s kipom Bogorodice s Kristom, vjerojatno rad istog autora. Crkveni inventar, uključujući pozlatu, obnovljen je 2010., a sačuvan je i prikaz Kristova groba. Crkva u ratu nije znatnije oštećena, obnovljena je izvana 2000., a krovište je dodatno popravljano nakon oluje 2007. godine.

Foto: Goran Vranić