Stjepan Sarkotić

Stjepan Sarkotić (1858. – 1939.) – vojnik rođen 1858. g. u Sincu u vojnoj obitelji. Vojnu akademiju završio je u Bečkomu Novomu Mjestu, završio je i Ratnu školu. Vojna karijera mu je bila u velikom usponu, unaprijeđen je u podmaršala već 1911., naslijedivši 1912. godine Svetozara pl. Borojevića kao zapovjednoga generala VI. Kraljevskoga madžarskog domobranskog okruga, zapravo zapovijedao je hrvatsko-slavonskim domobranstvom sa sjedištem u Zagrebu. Car Franjo Josip imenovao ga je 1914. za zapovjednoga generala u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji s odgovornošću vojnoga guvernera. Tim postavljenjem Sarkotić je držao vlast Bosne i Hercegovine i Dalmacije. Najslavniji trenutak Sarkotićeve vojne i političke karijere je vrijeme kad je bio posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine i vojni upravitelj Dalmacije i osvojene Crne Gore. Ovu visoku dužnost predao je 3. studenoga 1918. Glavnom odboru Narodnoga vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu, boreći se do posljednjega daha za interese Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sarkotić je bio jedan od glasnijih zagovornika trijalističkoga uređenja Monarhije. Predložio je Caru da Bosnu i Hercegovinu pripoji Hrvatskoj. Završetkom vojne karijere Sarkotić nije ostao pasivan, kraće vrijeme živio je u Hrvatskoj, ali se trajno nastanio u Beču, gdje je umro i pokopan. Lik je izradio kipar Janko Mošnja iz Pule.