Prvo spominjanje sakralnih građevina u današnjem Prozoru vezano je uz "Urbarum župe Otočac" te "Maticu krštenih župe Otočac". Nastala je proširenjem kapele sv. Križa iz 1704. godine, a prema zapisima smatra se kako je kapela bila položena na temelje rimskog hrama (moguće da se radilo o hramu božice Dijane ili Prainusa za koji se smatra da se nalazio u blizini) te kako je kamen hrama korišten pri gradnji kapele. Taj podatak potvrđuju i latinski tekstovi na vapnenačkim bazama ugrađenim u zid luka koji dijeli lađu od svetišta. U nekoliko godina nakon izgradnje, na kapeli su napravljeni značajni građevinski radovi, a podignut je i mali zvonik s tri otvora. Godine 1834. crkva sv. Križa poprima svoj konačni oblik koji je zadržala i danas. Godine 1852. plovan Vincetius nabavio je uz pomoć krčkog biskupa Vitesića svete moći (relikviju) drva sv. križa Isusova koja se i danas na Križevu (14. rujna) izlaže vjernicima na čašćenje. Crkva je nekoliko puta obnavljana, a za vrijeme Drugog svjetskog rata sačuvali su je vjernici koji su zazidali prozore i crkvu pretvorili u svojevrsnu utvrdu. Nakon rata u potpunosti je restaurirana između 1952. i 1977. godine te je u tom stanju dočekala Domovinski rat. Najviše ratnih oštećenja na crkvi sv. Križa u Prozoru odnosilo se na statiku građevine pa je zbog toga 2003. godine provedena konstruktivna sanacija cijele građevine koju je nadziralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Konzervatorski odjel iz Rijeke budući da se radi o građevini koja je sakralna baština i zaštićeno kulturno dobro, a upisana je u Registar pod brojem Z-4119.
Crkva sv. Križa jednobrodna je građevina s pravokutnim svetištem, sakristijom na sjevernoj strani i deniveliranom apsidom. Prostor svetišta odvojen je trijumfalnim lukom s ugrađenim antičkim spolijama, dok je ulazni dio sa zvonikom odvojen pregradnim zidom. Zvonik plitko izlazi iz pročelja, a strop je uglavnom ravan, dok je u apsidi simuliran križno-bačvasti svod. Crkva je 2014. dobila novo zvono s natpisom posvećenim blaženom Alojziju Stepincu. U unutrašnjosti se ističe drveni polikromni i pozlaćeni oltar iz prve polovice 19. stoljeća s prikazom Raspeća. Izvorni zidni oslik većinom je prebojan, no djelomično je vidljiv na sjevernom zidu, dok su danas naglašeni pojedini arhitektonski elementi i luk prema apsidi. Nekadašnja reljefna slika na svodu svetišta iz 1914. uklonjena je pri restauraciji. Unutrašnjost je posljednji put uređena 2015., kada je vraćena izvorna boja zidova, a sačuvan je i izvorni ornamentalni popločeni pod, rijedak na području Otočca.

Foto: Goran Vranić

Crkva sv. Ilije u Sincu izgrađena je na mjestu kapele sv. Ilije iz 1707. godine koju je dao srušiti kapelan Simon Degoricija. Gradnja nove i veće crkve s istim titularom dovršena je 1750. godine u klasicističkom stilu, a posvetio ju je senjski biskup Juraj Čolić. U blizini župnog dvora pronađena je reljefna ploča s likom boga Mitre. Župnik Antun Matošec ugradio ju je u zid u vrtu župnog dvora, a zatim njegov nasljednik župnik Miletić ploču 1894. godine poklanja Arheološkom muzeju u Zagrebu. U vanjski zid župne crkve uzidan je kamen iz rimskog razdoblja s natpisom CIL III 3007. Tijekom povijesti crkva je više puta obnavljana zbog oštećenja i elementarnih nepogoda, a nakon Domovinskog rata započela je ozbiljna obnova 2012. godine. Restauracija oltarnih slika dovršena je 2013., a tri oltara su obnovljena 2015. Zvonik je vraćen u izvorni oblik s jastukom, a restaurirani su i svi drveni elementi crkve, uključujući propovjedaonicu.
Crkva je jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta, sa bačvastim svodom i susvodnicama, te polukružnim svetištem i sakristijom. U interijeru sačuvani su glavni i bočni oltari, drvena propovjedaonica i bogat crkveni inventar, dok orgulje koje su se nalazile u koru više nisu sačuvane. Zidovi i svod ukrašeni su očuvanim ornamentalnim oslikom iz 1904., uglavnom restauriranim, dok su u stražnjem dijelu prema koru manja oštećenja. U apsidi su medaljoni s prikazima evanđelista, a na luku su ispisana imena apostola. Glavni oltar posvećen je sv. Iliji Proroku, s oltarnom palom slovenskog baroknog slikara Fortunata Berganta iz 1758. godine. Prikazuje sv. Iliju u ognjenoj kočiji koju vuku dva bijela konja, okružen narančastom svjetlošću, a iznad se nalazi prikaz Svetog Trojstva i „Božje oko“ – rijedak motiv iz srednjeg vijeka koji simbolizira jedinstvo Trojstva. Bočni oltari posvećeni su Blaženoj Djevici Mariji od Karmela i sv. Franji Borgiji, oba iz 1768. godine, u istom stilu s plavim nijansama i pozlaćenim detaljima. Oltar Marije sadrži skulpturu Djeteta Isusa i anđele sa zlatnim krilima, dok oltar sv. Franje prikazuje sveca s lubanjom i simbol Srca Kristova.
Uz oltare nalaze se drvena propovjedaonica s baldahinom na kojoj su prikazani evanđelisti te križni put u drvenim okvirima, kojeg je 2015. godine donirao župni zbor Granešine. Oltari i dekoracije restaurirani su s pažnjom kako bi zadržali originalni barokni i klasicistički karakter crkve. Ova sakralna građevina danas je kao zaštićeno kulturno dobro upisana u Registar po brojem Z-3951, ističući se očuvanim interijerom, detaljnim oltarima i bogatom ikonografskom tradicijom, koja svjedoči o umjetničkoj i duhovnoj povijesti kraja.

Foto: Goran Vranić

Crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju u Švici sagrađena je 1786. godine, na mjestu na kojemu se ranije nalazila manja kapelica koju je zbog potreba župe trebalo produljiti. Crkva je za vrijeme Prvog svjetskog rata ostala bez zvona koja su bila rastaljena, a slična sudbina zadesila je i mnoge druge crkve na području Grada Otočca (zvona su bila rastaljivana za potrebe proizvodnje oružja). Velika oštećenja ponovno je pretrpjela za vrijeme Domovinskog rata, nakon čega je uslijedila i posljednja obnova koja je završena 2023. godine kada je dovršeno postavljanje oltara. Barokno-klasicistička propovjedaonica je u potpunosti stradala u Domovinskom ratu, a sačuvane su slike sv. Mateja i Marka koje se danas nalaze u župnom dvoru.
Crkva je teško stradala u rujnu 1991., nakon čega je uslijedila dugotrajna obnova, a oltar je ponovno posvećen 2021. prema nacrtu župnika Rajkovića. Tijekom 2023. dovršena je restauracija interijera. Najprije su obnovljeni bočni oltari, rekonstruirani prema sačuvanim dijelovima i fotografijama: desni je posvećen sv. Florijanu, a lijevi sv. Antunu Padovanskom. Oblikovani su jednostavno, s klasicističkim obilježjima, u sivim tonovima s crvenkasto-smeđim stupovima i pozlaćenim kapitelima, dok se na vrhu nalaze simboli Srca Isusova i Srca Marijina. U lipnju iste godine obnovljen je i glavni oltar, čime je dovršena obnova unutrašnjosti. Glavni oltar posvećen je sv. Ivanu Krstitelju, a u njegovu središtu nalazi se ranije sačuvana oltarna slika. Retabl je usklađen s bočnim oltarima, s parovima stupova i prikazom Svetog Trojstva u zabatu. Crkva je jednobrodna, s ravnim stropom u brodu i svođenom apsidom odvojenom pilastrima, dok je pročelje izvana raščlanjeno geometrijskim ukrasima, a iznad ulaza uzdiže se zvonik s piramidalnim završetkom.

Foto: Goran Vranić