Crkva Presvetog Trojstva

Župna crkva u Otočcu posvećena Presvetom Trojstvu spominje se već u prvoj polovici 17. stoljeća, a postojala je vjerojatno i ranije. Kao godina gradnje navodi se 1684. , no nedugo nakon skoro u potpunosti je izgorjela. Nakon toga je prvi puta obnavljana, a obnova je trajala do 1702. godine. U to vrijeme crkva je imala gotičke elemente, a u kasnijim obnovama ih je izgubila. Martin Stier je te elemente zabilježio 1659. godine, kada je primijetio kako je crkva imala i neku vrstu kontrafora. Crkva je produljena 1710. godine i povišena po nalogu župnika Aurelija Lukatelija, a pozlaćeni su glavni oltar i oltar Duša od Purgatorija koji danas nije sačuvan. Župnik Luka Devčić (župnik između 1740. i 1762. godine) zapisao je kako je otočka crkva u njegovo vrijeme imala pet oltara: glavni oltar Presvetog Trojstva, oltar sv. Tri Kralja, oltar sv. Križa, oltar Blažene Djevice Marije od Karmela i oltar sv. Ante Padovanskog. Sljedeća veća obnova dogodila se 1744. godine, a obnovu su pomogli i kraljica Marija Terezija i njen sin Josip II kao i mnogi stanovnici grada. Zvona su skinuta 1916. godine zbog ratnih potreba, a za to vrijeme u zvoniku su se nalazila zvona iz crkve u Poljicima. Prilikom posvete 24. 7. 1774. godine zabilježeno je da župna crkva ima sedam oltara. Uz pet postojećih zabilježeni su i oltar sv. Nikole biskupa i oltar sv. Fabijana i Sebastijana. Ova barokna župna crkva prostrana je jednobrodna građevina sa zaobljenim svetištem, a sa svake strane broda nalaze se po tri bočne kapele koje su dograđene 1710. godine.
Na bočnim brodovima nalaze se po 3 prozora ispunjena vitrajima, a po jedan vitraj nalazi se i na pročelju crkve te u apsidi. Vitraj s prikazom Kristova Krštenja izrađen po uzoru na onaj koji je uništen u ratu, a vitraji s prikazom sv. Benedikta i Ćirila i Metoda su obnovljeni. Godine 2009. ugrađena su tri nova vitraja u desnoj strani lađe – sv. Marko Križevčanin, sv. Pavao Apostol i bl. Alojzije Stepinac, donacije Hrvatske gospodarske komore Županijske komore Otočac, Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke i Grada Otočca.
Crkva je za vrijeme Domovinskog rata više puta granatirana i 1991. godine je stradala u požaru – od nje su ostali samo zidovi i dio inventara. Obnova je započela još u vrijeme rata pa je do danas u cijelosti obnovljena. Danas su od barokno-klasicističkog inventara sačuvani oltari, propovjedaonica, krstionica, a sačuvane su i nadgrobne ploče iz 18. stoljeća. Glavni oltar posvećen je Presvetom Trojstvu. Danas je u potpunosti, osim pale, obojen u bijelo. Izvorno oltar nije izgledao tako i ta odluka je donesena nakon poslijeratne obnove. Obnova oltara dovršena je 2007. godine kada je i posvećen, a obnovljen je prema liturgijskim i konzervatorskim uvjetima. U bočnim nišama sačuvana su tri polikromna i pozlaćena barokna oltara. S lijeve strane sačuvani su oltar sv. Fabijana i Sebastijana na kojemu se nalazi tabernakul te oltar sv. Antuna na kojemu je navedeno da je restauriran 1844. i ponovno 1997. godine, a navedeni su i restauratori. S desne strane sačuvan je oltar posvećen sv. Nikoli. U stražnjem dijelu crkve nalazi se kor rastvoren trima polukružnim otvorima. Na koru se nalazi prikaz sv. Cecilije, a u njenoj pozadini vidljiva je restaurirana crkva Presvetog Trojstva. Crkva je zaštićena kao kulturno dobro Republike Hrvatske pod brojem Z-319.
Crkva je za vrijeme Domovinskog rata pretrpjela velika oštećenja, a obnova je započela još u devedesetima, uglavnom na vanjskom dijelu građevine. Ispred crkve je 2000. godine postavljen križ u spomen braniteljima, a 2004. godine započela je obnova unutrašnjosti. Iznad kulisnog pročelja izdiže se zvonik s lukovicom u kojemu su četiri nova zvona. Stara zvona bila su izlivena 1925. godine, a za vrijeme Domovinskog rata srušena su sa zvonika. Nekoliko godina zvona su stajala ispred crkve i tijekom tog perioda manje zvono je ukradeno.
Na zidu sakristije nalazila se freska Kraljica Mira. Freska je nastala 1916. godine a naslikao ju je natporučnik 79. otočke Jelačićeve domobranske pukovnije Čeh Maksmilijan Duchek u spomen na poginule domobrane. Tijekom 1980-ih godina freska je restaurirana i time je izgubila svoj originalni izgled. Za vrijeme Domovinskog rata pretrpjela je velika oštećenja i kasnije nikada nije obnovljena. Trenutno je započet projekt rekonstrukcije freske na vanjskom zidu sakristije u njenom originalnom izgledu iz 1916. godine, po uzoru na dostupne materijale. Maxmillian Ducheck je također i autor freske koja se nalazila pokraj kapele sv. Josipa na otočkom groblju sv. Roka. Ni ova freska do danas nije sačuvana.
Ispred župne crkve nalazi se Gačanski park hrvatske memorije nastao pod vodstvom umjetnika Šime Vidulina i Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke koja je organizirala četiri međunarodne kiparske kolonije u sklopu kojih su izloženi radovi i nastali. Radi se o ukupno 32 kubusa koji prikazuju ličnosti ili događaje vezane za hrvatsku povijest te one koji svoje korijene imaju u Gackoj dolini. Na kubusima su oblikovana i slova glagoljice, budući da ona ima veliko značenje za povijest grada Otočca i razvoj sakralne baštine na području grada. Kamen od kojega su izrađivane skulpture je istarski vapnenac.

Foto: Goran Vranić