KUU Gacka

Ličko Lešće smjestilo se na lijevoj obali rijeke Gacke, uz cestu od Otočca prema Gospiću, a kroz njega prolazi i željeznička pruga. Lešće je selo smješteno u Gackoj dolini, između obronaka Kapele i Velebita, okružen planinskim lancem s triju strana. Tragovi života potječu već iz mezolitika, a u nalazištu Pećini pronađeni su ostaci koji datiraju još iz razdoblja od 10000 do 4000 godine prije Krista. Pougljeni ostaci brojnih životinjskih kostiju i kostiju s jasnim tragovima kamenog oruđa govore o nositeljima mezolitske materijalne kulture. U Lešću žive Japodi u kasno brončano doba o čemu svjedoče pronađeni ostaci keramike u Pećini. Lešće je naseljeno u rimsko i starohrvatsko doba. Iz rimskog razdoblja potječu dvije vapnenačke baze s tekstovima ispisanim u čast carevima Žaugustu i Trajanu. U Pećini izvire bistri i čisti potok Kostelka (Tepli potok), te nekoliko manjih potoka pogodnih za ribolov.


U središtu je sela barokna crkva Majke Božje od sv. Krunice (u narodu poznatije kao sv. Lozarija) iz 1700.g., koja je obnovljena 1786. Crkva ima rokoko oltare, propovjedaonicu, krstionicu i sačuvano staro liturgijsko posuđe. U gornjem je Lešću crkvica sv. Franje iz 1721. godine, u čije je zidove ugrađeno kamenje s ruševina rimskog Arupiuma, a na kojima se mogu čitati fragmenti latinskih tekstova.

Dolaskom Hrvata na ove prostore naseljavaju i Ličko Lešće gdje žive i dan danas. Hrvati su sa sobom donijeli svoju kulturu i običaje. Kulturni život bio je jako izražen među stanovništvom. Ne postoje pisani tragovi o kulturnom životu seljana koji bi mogli svjedočiti o običajima pjevanja sviranja i plesanja.

Organizirana skupina kulturnog življenja javlja se 1928 .godine pod okriljem "Seljačke sloge" Ličko Lešće.

Osniva se tamburaško folklorna sekcija "Javor". Inicijativu za osnivanje ovog društva daje Delko Bogdanić sin Ilije Bogdanića, jedan od najvećih poduzetnika u Lici. Za potrebe tamburaške sekcije obitelj Bogdanić kupuje sve potrebne tamburaške instrumente. Mlade tamburaše tamburanju podučava sam Delko Bogdanić i uskoro od vrlo talentiranih mladih ljudi koji su radili na pilani u Lešću, vlasništva obitelji Bogdanić, nastaje vrlo dobar tamburaški i pjevački sastav. Tu se ističu: Frane Marić ( Đukan), Mate Vašarević (Mrka, Golubica kao pjevač), Mate Vašarević (Šajan), Ivan Marić (Starešina), Tomo Orešković (Tomac), Dragan Ostović (Babić), Stjepan Ostović Draganov brat, Marko Babić (Markus), Frane Kovačić (Dancik), Nikola Dujmović (Knez), Joso Ladišić (Šnjapar) te Stjepan Orešković (Stipurina kao pjevač).

Prve javne nastupe ostvaruju u Ličkom Lešću, Sincu i drugim selima općine Sinac, a kasnije na prostoru općine Otočac, Perušića, Gospića i Senja. Sudjeluju na smotri folklornog stvaralaštva u Zagrebu. Na smotri folklora u Zagrebu naročito se svojim pjevanjem i pojavom kršnog gorštaka Ličana ističe Stjepan Orešković (Stipurina). Slika ovog junaka iz Ličkog Lešća godinama izlazi na naslovnici Kulturne baštine hrvatskog naroda, novinama koje se tiskaju u Zagrebu. Ispod slike je pisalo Mane s Popine, što nije bila istina, jer to je vrijeme diktature Kralja Aleksandra pa nije bilo poželjno u novinama naći ime Stjepana Oreškovića iz L. Lešća.

Seljačka sloga 1936. godine sagrađuje dom u Vrilu gdje se stvaraju još kvalitetniji uvjeti za rad ove dvije sekcije, a nakon što je Perica Pleša, trgovac sagradio zgradu (današnja pošta) u kojoj je otvorio trgovinu i nakon nekoliko godina zbog dugova propao, zgrada se našla na javnoj dražbi pa ju je kupila Seljačka sloga u kojoj se dalje odvijao kulturni život sela Lešća. Rad "Javora" trajao je sve do drugog svjetskog rata. Gotovo svi članovi ovog društva radili su kod Ilije Bogdanića, tako da je njegov sin Delko mogao radnike uzeti s posla, platiti im dnevnicu za interese "Javora" i promicati kulturu sela Lešća u drugim krajevima Hrvatske. To vrijeme tridesetih godina je vrijeme nacionalnog buđenja hrvatskog naroda pod vodstvom dr. Vlatka Mačeka što je u konačnici rezultiralo dogovorom Cvetković- Maček čime je stvorena Banovina Hrvatska.

Nakon Drugog svjetskog rata, za vrijeme kojeg je u Lešću zamrlo tamburanje i drugi vidovi kulturnog života učitelji Milan i Mandica Sabljak pokreću nanovo kulturni život. Okupljaju omladinu u folklornu i dramsku sekciju. Probe se održavaju u školi pokraj crkve. Ubrzo im se pridružuju tamburaši Franjo Marić (Đukan), Ivan Marić (Starešina), Tomo Orešković (Tomac), Stjepan Kolak ( Žiža), Dane Kovačić (Trapan), Dragan Ostović i drugi. Uvježbavaju se kola i tamburaško pjevanje kao i pjevanje u muškoj klapi. Vrše se pripreme za prvu smotru folklora u Zagrebu 1947. godine. Kulturna skupina pod vodstvom Stjepana Kolaka (Kekljin) kreće na smotru folklora u Zagreb.

Od muške pjevačke skupine istaknuti su pjevači Franjo Orešković ( Stipurina), Stjepan Orešković Ličko kolo - KUU Gacka - Ličko Lešće(Stipurina), Dane Kovačić (Trapan), Jure Marković (Bracan), Milan Jakšić (Jovan), Ivan Jakšić. Stjepan Orešković (Stipurina). Na smotri folklora u Zagrebu izvode pjesmu "Oj Livado zelena bujado", a Dane Kovačić (Trapan) pjeva pjesmu "Čuvam ovce i sjedim u ladu i studiram za koga da me dadu" Folklorna skupina odigrala je ličko kolo a tamburaši su zasvirali "Junak sam iz Like ja" U folklornoj sekciji istaknute su bile: Manda Kolak (Rođina), Francika Kolak, Kata Kolak, Mandica Orešković, Luca Orešković. Stvaranjem seljačkih radnih zadruga u Jugoslaviji započinje projekt izgradnje zadružnih domova po selima. Tako je i u Ličkom Lešću sagrađen dom potkraj 1949 godine. Gradnjom doma stvaraju se uvjeti za još bolji procvat kulturnog života u selu, kojeg u to vrijeme uistinu nije nedostajalo.

Odlaskom učitelja Milana Sabljaka iz Lešća u Zagreb nastaje i vakum kulturnog djelovanja, ali nekolicina mlađih entuzijasta kao što su Dane Orešković (Tomac), Tomo Orešković (Tomac), Milan Kolak (Nanika), Ivan Marić (Miloš) i još nekih ipak se organiziraju plesovi nedjeljom u Domu u Ličkom Lešću. Ta skupina nije organizirana, već to rade samoinicijativno, sve do dolaska Stevice Uzelca za upravitelja škole i Mandice Šerić, koji podučava učenike u sviranju i igranju ličkih kola. Pod rukovodstvom Mandice Šerić učenici iz Ličkog Lešća sudjeluju na smotri (Slet) u Otočcu koja se odigravala na nogometnom igralištu. U Domu kulture Narodno sveučilište učenici osnovne škole iz Ličkog Lešća nastupaju s kolom "Ej mati, mati".

Početkom šezdesetih godina u Lešće dolazi Željko Pavelić (Buban) učitelj iz Otočca. On odmah podučava učenike tamburanju i osniva veliki tamburaški sastav sastavljen od učenika. Iz ovog sastava izraslo je nekoliko vrlo značajnih tamburaša koji su njegovali tamburanje sve do osnutka KUD-a Ružica Brkljačić. Pod Vodstvom Stevice Uzelca i Mandice Šerić djeluje dramska sekcija.. Uz dramsku sekciju djeluje folklor i tamburaška sekcija. Oni uvježbavaju dramsku predstavu "Klupko" Pere Budaka i s tom predstavom uz folklornu sekciju i tamburaše ostvaruju niz zapaženih nastupa.U dramskoj sekciji istaknuli su se svojom glumom: Manda Kolak Ćuić, Stjepan Kolak, Nikola Bodlović (Režo), Katica Uzelac (učiteljica), Ankica Vukmanić (učitelj). Nastupaju u Lešću u prigodi svih većih Državnih praznika (1. maj, Dan Republike, Nova godina, Dan žena). Nastupaju u Donjem Kosinju Švici i Sincu. Potkraj šezdesetih godina dolazi do zamiranja svakog kulturnog djelovanja u selu. Ponešto se održava u školi i to zahvaljujući Mandici Šerić. 1972. nakon što je obnovljen Dom u Lešću odvija se akcija Saveza izviđača Hrvatske "Ništa nas ne smije iznenaditi" u selu. Tom prigodom Branko Ćuić, Živko Marić, Joso Marić, Dane Čop, Tomo Kolak, i Tomo Grčević s još nekoliko entuzijasta prikupljaju po selu preživjele tambure i organiziraju plesne večeri uz tambure. Od zarađenog novca kupuju tambure kod obrta "Stjepan Gilg" u Sisku. Rad tamburaša vraća novu nadu u oživljavanje kulturnog života u selu. Posijano je novo sjeme koje Joso Marić (Đukan) održava sve do osnutka KUD-a "Ružica Brkljačić".

U svim vremenskim razdobljima koji su bili neaktivni, samo neki entuzijasti sviraju po prelima čijanama i tako se tradicija održavala. Nakon drugog svjetskog rata pa sve do osnutka KUD-a "Ružica Brkljačić" kulturni život odvija se pod pokroviteljstvom osnovne škole. Učitelji imaju vrlo zapaženu ulogu u tome jer su oni pokretači svih aktivnosti kulturnog života. Omladina sela Lešća preko svoje organizacije Saveza omladine također sudjeluje u javnom i kulturnom životu. Iako ponekad prilično neaktivna, Omladinska organizacija ipak je znatno doprinosila očuvanju tradicije baštine kulturnog života u selu. 1980. godine javlja se potreba organiziranja jednog KUD-a u selu. To je učinjeno 20. travnja 1980. godine u prostorijama osnovne škole u Ličkom Lešću. Okuplja se grupa entuzijasta koja je bila inicijativni odbor za osnivanje KUD-a. Na dan 20. travnja 1980. okupili su se sljedeći seljani radi osnutka KUD-a: Mićo Orlović, Dragan Orešković (Paja), Dragan Orešković (Belaš), Luka Orešković, Dane Čop, Tomislav Madžar, Tomislav Jergović (Trumba), Franjo(Mićo) Rupčić, Orešković Ivan (Buco). Na osnivačkoj Skupštini za prvog predsjednika izabran je Dragan Orešković (Paja), za tajnika Tomislav Madžar te za blagajnika Branko Vašarević. Okupljaju se u selu svi koji su znali svirati tambure i svi oni muškarci i žene koje su dobro pjevali. Uvježbavaju se pjesme u prostorijama Osnovne škole s kojim će KUD krenuti u prezentaciju narodnih običaja širom Like i drugih krajeva Hrvatske, kao i u inozemstvo gdje priređuju nastupe za naše radnike na privremenom radu. Od tamburaša okupljaju se: Frane Marić (Đukan), Joso Marić, Mate Kolak (Žiža), Dragan Orešković (Belaš), Tomislav Jergović (Trumba), Mile Polić, Tomo Kolak (Žiža), Mile Vuić, Dane Čop, Jurica Ostović, Ivan Orešković (Šinđa), Josip Žanić (Čiko), Biserka Tonković, Nevenka Bobinac, Ružica Marić Mandica Šerić, Ana Čop, Nada kraljić, Ivan Orešković (Buco), Milan Jakšić, Milan Orešković Drago Adamović, Josip Žanić (Čikin), Anka Kolak (Žižina), Jadranka Gomerčić, Janja Kraljić Franjo Rubčić, Nikola Kraljić, Tomica Kraljić, Ankica Dujmović (Vidova).

1982. godine snima se prva ploča s izvornim pjesmama koje se pjevaju u Ličkom Lešću. 1984. izdaje se i druga kazeta s pjesmama. KUD nastupa u dva puta Švicarskoj, Otočcu, Gospiću, Pašmanu, Ogulinu i drugim mjestima.. 1986. snimljena je emisija za Televiziju Zagreb: "Lički divani" na kojoj je sudjelovao i KUD. 1986. godine snimljena je prva video kazeta na kojoj je prikazana čijana, pjesme "Oj livado zelena bujado", "Oj medvjede gorska životinjo" i druge. Iste godine nastupa KUD u televizijskoj emisiji "Oj slobodo bistra vodo". Dragan Belaš osniva školu tamburanja i okuplja mlađi naraštaj školske dobi i obučava ih u sviranju tambura. 1994. godine Mato Čop direktor "Industrogradnje" iz Zagreba obnavlja Dom u Vrilu kojeg je sagradila Seljačka sloga 1936. godine. Nakon obnove Doma on postaje vlasništvo KUD-a. Dom u centru Lešća iz neobjašnjivih razloga uknjižen je na Poljoprivrednu zadrugu u Otočcu. Potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća Poljoprivredna zadruga iz Otočca doživljava sudbinu kao i sve druge proizvodne tvornice na prostoru grada Otočca i biva likvidirana. Dom su gradili sami seljani dobrovoljnim radom i skupljenim prilozima mještana.


Zahvaljujući Mati Čopu obnovljeni Dom u Vrilu omogućava mještanima i KUD-u da imaju svoje prostorije gdje se mogu nesmetano okupljati. Inače Mate Čop, od osnutka KUD-a 1980. godine glavni je sponzor svih većih nastupa, snimanja ploča i video kazeta. Mato Čop do kraja života bio je počasni predsjednik KUD-a. U vrijeme Domovinskog rata aktivnosti KUD-a su zamrle jer su se članovi KUD-a aktivno uključili u obranu sela i ostalih krajeva Hrvatske. 1994. godine ponovno se okupljaju članovi Kuda i započinju nanovo rad. Na sjednici Skupštine KUD mijenja ime iz KUD "Ružica Brkljačić" u novo ime Kulturno umjetnička udruga "Gacka" Ličko Lešće. Za predsjednika su izabrani Franjo Rubčić, Milan Matasić (Prća), Ivan Orešković (Šinđa), Darko Orešković (Mićanov), Tomo Jagodić (Tule), Julica Banić (Brižanova), Tomislav Jergović (Trumba), Tomo Jagodić (Tule) dva mandata te Đurđa Orešković od 2009. godine.

Nakon uvježbavanja repertoara KUD nastupa na: Županijska smotra Folklora u Otočcu, Dani kruha u Gospiću, Karmenica u Kuterevu te Vinkovačke jeseni dva puta, Smotra folklora u Zagrebu 1998. godine, Međužupanijska smotra folklora u Gradišci, Ličke Večeri u Slavonskom Brodu 1997., ´98., ´99., 2000. u Slavonskom Brodu "Prošarica", 2003. i 2006. u Slavonskom Brodu, Grupno klapsko pjevanje za muške u Ivanić Gradu, nastupi u Otočcu prigodom Dana Grada, Perušić manifestacija "Ide jesen, ide ličko prelo", Ostrovački Lišani, Šibenik, Mirlović Zagora, Jalžabet "Šljingani dani", u Švicarskoj dva puta, Stuttgartu, KUD nastupa u Ličkom Lešću u prigodi crkvenih blagdana na svečanim euharistijskim misama i u Sincu.

Tomo Jagodić -Tule pokrenuo je inicijativu putem Ministarstva kulture , za zaštitu kulturne nematerijalne baštine u pjevanju ojkanja i rozganja . Ministarstvo je poslalo prijedlog UNESCU, koji biva prihvaćen i KUU Gacka dobiva Povelju o zaštiti kulturne baštine (Oj medvjede gorska životinjo). Tadašnj Predsjednica vlade gđa Jadranka Kosor 20. veljače 2011. uručila je Povelju Tomi Jagodiću- Tuli.

Ova povijest napisana je po sjećanju djece najstarijih kojih više nema među živima, po sjećanju autora na osnovi priče tih ljudi, kao i na osnovi sjećanja pojedinih članova KUD-a. Svi koji pročitaju ovaj tekst, a nešto znaju po pričanju svojih rođaka, očeva, djedova ili susjeda mogu svoje primjedbe i prijedloge za poboljšanje ovog teksta dostaviti na e-mail Društva slijepih i slabovidnih Ličko-senjske županije ili na adresu KUD-a Gacka u Ličkom Lešću. Nakon prikupljanja dodatnih podataka nastojat će se napisati knjiga o radu KUD-a što bi bilo po prvi puta da se pojavi jedna knjiga o Ličkom Lešću koju su sami lešćarani napisali.

Adresa: KUU "Gacka"
53224 Ličko Lešće
Hrvatska

Predsjednik: Ivan Marković 098 302 037

IBAN-HR 30 2402006 1100132554
Žiro-račun: 2402006-1100132554

 

Kulturno umjetnička društva Hitova: 1258