Iz ostataka materijalne kulture vidljivo je da su na ovom prostoru živjele skupine ljudi koji pripadaju protoilirima, prethodnicima kasnijih formiranih ilirskih plemena Gacka je jedna od najstarijih hrvatskih pokrajina. Njezini se žitelji Gačani spominju već početkom 9. st., prvi put 818. godine, u vrijeme nastanka i formiranja ranosrednjovjekovne hrvatske države. Borna je prvi hrvatski vladar, kojeg u franačkim zapisima nazivaju dux Guduscanorum, tj. vođom Gačana, a same Gačane natio Guduscanorum (narod Gačana).
Sredinom 10. st. bizantski car, pisac i filozof Konstantin Porfirogenet spominje hrvatske županije, među njima tri izdvojene: Gacku, Liku i Krbavu - kojima upravlja ban, a svim ostalim knez. Time je početkom 10. st. Gacka pripadala u prvu u povijesti znanu bansku Hrvatsku.

Kroz svoju povijest čovjek je ostavio iza sebe u naslijeđe kulturna dobra u skromnom obimu. Za vrijeme dugotrajnije sigurnosti i mira, kultura je na prostoru današnje Gacke bila blistava i nosila se ravnopravno, dapače i nadmoćno u odnosu na druge susjedne kulture. Tako su Japodi imali žive veze s Etrušćanima, tim najpoznatijim kulturnim narodom na Apeninskom poluotoku, sa Grcima na Mediteranu, sa crnomorskim kulturnim narodima. I bili im ravnima. Kada je povijest bila nemilosrdnija i burnija, muze su šutjele, a ostaci materijalne kulture bivali su rjeđi. No ono što je čovjek na prostoru Gacke kroz stoljeća stvorio, izuzetne je kulturne i umjetničke vrijednosti.
Zato ovaj kraj poziva i golica ljudsku maštu da se odluči otkriti nešto čarobno i lijepo. - To je Gacka, zemlja i voda.

Regija Gacka je, povijesno-kulturološki gledano, najpoznatija po kulturi Japoda. Bila je to velika, dojmljiva i bogata kultura, trajala je u kontinuitetu više od jednoga tisućljeća, od 11. st. prije Krista. Pretpostavlja se da je nastavila funkcionirati u vrijeme rimske vlasti paralelno s kulturom rimskih osvajača koje stoljeće nakon Krista. Japodska kultura koju suvremena znanost sve više dijeli od ilirske kulture, smatrajući Japode posebnim entitetom i etnicitetom, pripada prapovijesti te ukazuje da je nešto moralo postojati i ranije, nešto iz čega je tako velika kultura nastala. Raniji period, također prapovijesni jer nema nikakvih pisanih tragova, prethodio je brončanom razdoblju i ulazio u razdoblje mlađega kamenog doba. Između starijega i mlađega kamenog doba postojalo je prijelazno razdoblje, tzv. mezolitik.
Mezolitik je na prostoru sadašnje regije Gacke obuhvaćao period od okvirno 10.000 do 6.500 godina prije Krista.
Bilo je to vrijeme kada je čovjek još uvijek bio lovac na divlje životinje, što svjedoči Pećina na području regije Gacke.

Pećina nije opći naziv za svaki špiljski prostor, već naziv za nalazište Pećina u blizini vrila Pećina u Lešću, u blizini izvora Kostelke, pritoke rijeke Gacke, a taj dio Lešća nosi isti naziv. Lešćarska Pećina je doista impresivna, velika je otvora, postepeno se njena podnica blago spušta u dubinu.

Određena arheološka istraživanja dokumentirala su tragove pougljenih kostiju divljih životinja (čovjek lovac) iz vremena mezolitika. Na kostima su vidljivi tragovi alatki, no iz kasnijega, japodskoga perioda pronađeni su i tragovi ove kulture. Tako Pećina svjedoči da je korištena u velikomu vremenskom razdoblju što u kontinuitetu, što u prekidima.
Ovaj arheološki lokalitet posjetiteljima se nudi kao na dlanu. Potrebno se samo od vrila Pećina, odnosno Hrvatskoga centra za autohtone vrste riba i rakova krških voda, kojih stotinjak metara blago uspeti i spustiti na drugu stranu do pećine, uključiti maštu i pokušati se vratiti nekoliko tisuća godina unatrag i osjetiti mirise prošlosti. Sklonište u stijeni je ovdje uz šumu i vodu, izvore – uključen je cijeli prapovijesni komfor. Uživajte u netaknutoj prirodi, povratku u prošlost i otkrijte Pećinu u Ličkom Lešću, impresivan turistički lokalitet prve klase!

Svetište boga Mitre – ostatak je antičkog svetišta. Nedaleko aerodroma na Špilniku, oko 2 kilometra od ceste prema Gospiću, nalazi se svetište iz 2. i 3. stoljeća nakon Krista kod kojega su sljedbenici boga Mitre prinosili žrtve i izvodili kultne poganske obrede.
Regija Gacka je druga destinacija u Hrvatskoj po broju mitričnih svetišta, odmah iza Salone kraj Splita. Pored ovog svetišta, drugo se nalazi na Rajanovu griču u Čoviću, treće je na padini Godače u Sincu, dok je jedna reljefna ploča završila u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a pronađena je svojevremeno u kamenoj ogradi župnog stana u Sincu. Pored nabrojanog, pronađeno je još nekoliko kamenih ulomaka na kojima se spominje poganski bog Mitra, jer je, prema vjerovanju, Mitra rođen iz kamena.
U kasnoj antici mitraizam je bio popularan i na području Gacke, gdje su ga donijeli rimski robovi, trgovci i obrtnici. Mitrino svetište na Kraljevom stolcu uklesano je u živi kamen, a reljef prikazuje najvažniji događaj Mitrinog kulta – tauroktoniju odnosno trenutak u kojemu Mitra ubija bika. Mitra je prikazan kao mladi čovjek u frigijskom odijelu koji kleči na biku, drži ga za nozdrve.
Ispred Mitrinog svetišta održavali su se obredi o kojima se danas malo toga zna jer su bili strogo čuvana tajna.
Ova religija je bila rezervirana samo za muškarce, a članovi kulta bili su povezani poput braće.

Sljedbenici kulta su prolazili kroz sedam stupnjeva inicijacije, a za vrijeme obreda blagovali su vino i kruh u spomen na gozbu Mitre i Sunca nakon žrtvovanja bika.