Radno vrijeme ribnjaka je od 07:00-15:00 h radnim danom, maloprodaja ribe iz vlastite proizvodnje.

Ribnjak - ribogojilište „Gacka“ u mjestu Sinac radi pod okriljem tvrtke Leko d.o.o. Ustrojeno je kao punosistemski ribnjak zatvorenog tipa, sa vlastitom proizvodnjom mlađa udomaćene kalifornijske pastrve i autohtone potočne pastrve, te proizvodnjom navedenih ribljih vrsta svih dobnih kategorija namijenjenih poribljavanju prirodnih vodotoka i športsko-ribolovnih objekata, uključujući i proizvodnju konzumne ribe.

Proizvodnja ribe na ovom ribogojilištu ima neprekinutu tradiciju od tri desetljeća. Na ribogojilištu se također nalazi i objekt za preradu ribe i proizvodnju širokog asortimana obrađenih i prerađenih ribljih proizvoda. Iz asortimana možemo izdvojiti konzumnu kalifornijsku, salmoniranu i autohtonu potočnu pastrvu, filete prethodno navedenih, hladno dimljeni filet gacke pastrve, te kao delicije kavijar i paštetu, također od gacke pastrve.

Informacije: LEKO d.o.o., Sinac BB, 53220 Otočac, Tel. 053/787-797, E-mail: leko@zg.t-com.hr; leko@gs.t-com.hr 

Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda, Otočac je osnovan 2006. godine u Otočcu. Osnivači Centra su Grad Otočac, Hrvatska gospodarska komora, Institut Ruđer Bošković i Gacka d.o.o. Centar ima status samostalne udruge pravnih osoba.

Djelatnost:

• znanstveno i stručno istraživanje autohtonih vrsta riba i rakova krških voda posebice njihova genskog
  profila te njihov mrijest
• uzgoj mlađi za poribljavanje krških voda
• izrada projekata i programa komercijalnog uzgoja autoh. vrsta riba i rakova krških voda
• stvaranje robnih marki

http://centar-rir.com/hr/

Regija Gacka je, povijesno-kulturološki gledano, najpoznatija po kulturi Japoda. Bila je to velika, dojmljiva i bogata kultura, trajala je u kontinuitetu više od jednoga tisućljeća, od 11. st. prije Krista. Pretpostavlja se da je nastavila funkcionirati u vrijeme rimske vlasti paralelno s kulturom rimskih osvajača koje stoljeće nakon Krista.

Japodska kultura koju suvremena znanost sve više dijeli od ilirske kulture, smatrajući Japode posebnim entitetom i etnicitetom, pripada prapovijesti te ukazuje da je nešto moralo postojati i ranije, nešto iz čega je tako velika kultura nastala. Raniji period, također prapovijesni jer nema nikakvih pisanih tragova, prethodio je brončanom razdoblju i ulazio u razdoblje mlađega kamenog doba. Između starijega i mlađega kamenog doba postojalo je prijelazno razdoblje, tzv. mezolitik.
Mezolitik je na prostoru sadašnje regije Gacke obuhvaćao period od okvirno 10.000 do 6.500 godina prije Krista.

Bilo je to vrijeme kada je čovjek još uvijek bio lovac na divlje životinje, što svjedoči Pećina na području regije Gacke.

Pećina nije opći naziv za svaki špiljski prostor, već naziv za nalazište Pećina u blizini vrila Pećina u Lešću, u blizini izvora Kostelke, pritoke rijeke Gacke, a taj dio Lešća nosi isti naziv.

Lešćarska Pećina je doista impresivna, velika je otvora, postepeno se njena podnica blago spušta u dubinu.
Određena arheološka istraživanja dokumentirala su tragove pougljenih kostiju divljih životinja (čovjek lovac) iz vremena mezolitika. Na kostima su vidljivi tragovi alatki, no iz kasnijega, japodskoga perioda pronađeni su i tragovi ove kulture. Tako Pećina svjedoči da je korištena u velikomu vremenskom razdoblju što u kontinuitetu, što u prekidima.

Ovaj arheološki lokalitet posjetiteljima se nudi kao na dlanu. Potrebno se samo od vrila Pećina, odnosno Hrvatskoga centra za autohtone vrste riba i rakova krških voda, kojih stotinjak metara blago uspeti i spustiti na drugu stranu do pećine, uključiti maštu i pokušati se vratiti nekoliko tisuća godina unatrag i osjetiti mirise prošlosti. Sklonište u stijeni je ovdje uz šumu i vodu, izvore – uključen je cijeli prapovijesni komfor.

Uživajte u netaknutoj prirodi, povratku u prošlost i otkrijte Pećinu u Ličkom Lešću, impresivan turistički lokalitet prve klase!

Svetište boga Mitre – ostatak je antičkog svetišta. Nedaleko aerodroma na Špilniku, oko 2 kilometra od ceste prema Gospiću, nalazi se svetište iz 2. i 3. stoljeća nakon Krista kod kojega su sljedbenici boga Mitre prinosili žrtve i izvodili kultne poganske obrede.

Regija Gacka je druga destinacija u Hrvatskoj po broju mitričnih svetišta, odmah iza Salone kraj Splita. Pored ovog svetišta, drugo se nalazi na Rajanovu griču u Čoviću, treće je na padini Godače u Sincu, dok je jedna reljefna ploča završila u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a pronađena je svojevremeno u kamenoj ogradi župnog stana u Sincu. Pored nabrojanog, pronađeno je još nekoliko kamenih ulomaka na kojima se spominje poganski bog Mitra, jer je, prema vjerovanju, Mitra rođen iz kamena.

U kasnoj antici mitraizam je bio popularan i na području Gacke, gdje su ga donijeli rimski robovi, trgovci i obrtnici. Mitrino svetište na Kraljevom stolcu uklesano je u živi kamen, a reljef prikazuje najvažniji događaj Mitrinog kulta – tauroktoniju odnosno trenutak u kojemu Mitra ubija bika. Mitra je prikazan kao mladi čovjek u frigijskom odijelu koji kleči na biku, drži ga za nozdrve.

Ispred Mitrinog svetišta održavali su se obredi o kojima se danas malo toga zna jer su bili strogo čuvana tajna.

Ova religija je bila rezervirana samo za muškarce, a članovi kulta bili su povezani poput braće.

Sljedbenici kulta su prolazili kroz sedam stupnjeva inicijacije, a za vrijeme obreda blagovali su vino i kruh u spomen na gozbu Mitre i Sunca nakon žrtvovanja bika.

Svojevrsni vremeplov Gačanskog parka hrvatske memorije krenuo je od kneza Borne s početka 9. stoljeća i trebao je završiti s krajem 20., odnosno početkom 21. stoljeća. Samo na mah zadatak se činio lagan, trebalo je, koliko se moglo, jednakomjerno pokriti tih dugih 12 vjekova prošlosti regije Gacke.

Nalazi se u centru Grada pokraj crkve sv. Trojstva .

Fortica, utvrda u Otočcu je pravi raritet jer spada u jednu od jedine dvije preostale pravilne trokutaste kule u Hrvatskoj, a u Europi ih je ostalo svega nekoliko. Petnaest postaja križnoga puta postavljenih na obronku Fortice, doprinos je ne samo religijskim sadržajima u ovom gradu, već za svakog posjetitelja predstavlja i osebujan umjetnički doživljaj. 

Otočka kiparska Kalvarija počinje u podnožju Fortice kompozicijom Presveto Trojstvo. Nastavlja se dalje sa petnaest kamenih stela, koje su postavljene od podnožja Fortice do kapelice Majke Božje Žalosne koja se nalazi gotovo pri samom vrhu brijega, oplemenjuje postojeću vizuru ovog prostora, vraćajući mu već pomalo zaboravljenu memoriju Kalvarije, kako je vjernički puk nazivao drugim imenom ovaj brežuljak.

Utvrdu Fortica gradili su Senjani s domaćim žiteljstvom 1619. godine, ojačavajući s tog istoimenoga brdašca grad Otočac, koji se nalazio na otoku usred rijeke Gacke, ali i sam Senj koji se branio na prostoru Gacke od osmanlijskih prodora.

Bila je to utvrda s tri kule, najvećom na istoku i dvije manje na zapadnoj strani, međusobno povezane zidinama debljine od 1.80 – 2 m. Građena je brzo sitnijim kamenom, očito za klesanje kamenih blokova nije bilo ni vremena ni novca. Unutra je bilo jako usko dvorište s cisternama u kojima se prikupljala voda. Fortica je služila za trajni boravak vojnika, kao spremište za streljivo i barut i kao spremište za hranu, s kuhinjama i spavaonicama.
Arheološka istraživanja otkrila su zidine svake od ovih kula i spojne zidove, a pronađen je i prag ulaznih vrata.

Ulaz u Forticu bio je na južnoj strani prema Otočcu. Ulazna vrata su bila visoko iznad zemlje pa se u vrijeme izgradnje Fortice unutra moglo ući samo ljestvama, a kasnije je sagrađen trijem sa stepenicama. Brežuljak Fortica u vrijeme vojnog korištenja bio je golo brdo, bez stabala jer su to nalagali razlozi obrane. Prvi zapovjednik Fortice bio je Andrija Kolaković. Fortica je napuštena u drugoj polovici 19. stoljeća kada se Otočac počeo sustavno razvijati kao urbana sredina. Sve važne vojne zgrade otočke pukovnije nalazile su se ispod Fortice. Utvrda je počela gubiti svoj značaj već početkom 19. st., o čemu govori podatak da je 1804. preuređena u barutanu. 1882. godine jak vjetar digao je i bacio na tlo krov s najšire kule tako da je osim nebrige i vrijeme doprinijelo propadanju Fortice.
Početkom 20. st. Fortica se pošumljava. Ljekarnik Častek na privatnom posjedu brežuljka dao je zasaditi češki bor. Nova šuma se lijepo razvijala do Drugoga svjetskog rata.

1941. godine Talijani koji su došli u Otočac, dali su posjeći stabla i tamo su smjestili svoju topovsku bitnicu.

Zanimljivo je spomenuti da je utvrda Fortica u obnovljenom i konzerviranom stanju sada jedini ostatak renesanse na području Otočca. Naime, prije renesanse gradile su se četvrtaste kule, puno rjeđe trokutaste, a u renesansi utvrde ili kašteli bivaju ojačani okruglim kulama.

Selo Kuterevo smješteno je uz sjeveroistočnu padinu Velebita, na samoj granici Parka prirode Velebit.

Stanovnici Kutereva se uz šumarstvo još uvijek bave starim zanatom - drvodjelstvom. Kuterevo se nalazi blizu ceste Senj - Otočac - Plitvice, a cesta Otočac - Krasno - Sv. Juraj prolazi zapadnim rubom Kuterevske kotline.

Zbog zemljopisnog položaja uz područje gusto napučenih medvjeđih staništa Sjevernog Velebita, u Kuterevu je osnovano prvo Utočište za mlade medvjediće u Hrvatskoj, kao novi dom za mlade, napuštene medvjediće.

Projekt utočišta za mlade medvjede (popularno ime: Velebitski medo) inicirao je Hrvatski centar "Znanje za okoliš", a na terenu projekt provodi Velebitska udruga Kuterevo - VUK. Osnovni cilj projekta je izgradnja i uspostava prvog hrvatskog Utočišta za mlade medvjede, kako bi se učinkovito pomoglo u zaštiti životinjske vrste smeđeg medvjeda, a kroz edukaciju lokalnog stanovništva i posjetitelja Utočišta doprinijelo jačanju svijesti o posebno vrijednoj bio-raznolikosti i potrebi njenog očuvanja na ovom području Parka prirode Velebit.

U Kuterevskom Utočištu radi tim prijatelja prirode, koji je sačinjen od stručnjaka na polju biologije i ekologije, ali i laika dobrovoljaca, koji motive traže u velikoj ljubavi prema medvjedima. Svi se oni nesebično i s puno truda brinu o medvjeđim stanovnicima Kutereva, u želji da medvjedićima osiguraju ne samo sigurniju budućnost, nego i životne uvjete koji su najbliži prirodnim.

Velebitsko utočište za mlade medvjede u Kuterevu imati će namjenu i kao dio centra za posjetitelje te kao atraktivna točka za promociju Parka prirode Velebit.

Svoj posjet Utočištu možete najaviti na:
mob. 091 583 54 12
e-mail: kuk-kuterevo@gs.t-com.hr